петак, 13. децембар 2019.

Fudbal na duracell pogon

Aktuelni prvak Evrope, Liverpool, putovao je u Salzburg, grad Mozarta i Red Bulla gde je u direktnom okršaju sa domaćom ekipom Red Bull Salzburga tražio overu plasmana u nokaut fazu najjačeg klupskog takmičenja. Pobeda Salzburga značila je prolazak domaće ekipe u dalju rundu takmičenja, dok je svaki ostali rezultat ekipu Jurgena Kloppa vodio dalje. Duel dve ekipe koje žive od nenormalno brzog intenziteta koji nameću u presingu i tranziciji značilo je samo jedno, spektakl.

POSTAVE: 
I Jesse Marsch i Jurgen Klopp izveli su najjače moguće postave koje su imali na raspolaganju te su ekipe izašle u sledećim sastavima:
Preuzeto sa www.sofascore.com 

SALZBURGOVA IDEJA U FAZI ODBRANE UZ VERTIKALNOST I TEMPO U TRANZICIJI
Jesse Marsch je trener idealan za stil Red Bull Salzburga. Vodeći njujorški Red Bull i radeći kao pomoćnik u RB Leipzigu alfa i omege Red Bullovih ekipa širom sveta, Ralpha Rangnicka koji je bio glavni trener Red Bull Leipziga čuvajući mesto Julianu Nagelsmannu izučio je zanat i dobio savršen uvid u to kako ekipe sponzorisane od strane Red Bulla trebaju igrati. Upravo tako kakav efekat ima i samo ispijanje limenke Red Bulla na ljudski organizam. Nametanje nenormalnog intenziteta uz brzinu koja ostavlja bez daha. Uz to, Marsch je vrlo fleksibilan taktičar, a za ovaj meč odlučio se izaći u 4312 sa rombom u sredini koji je trebao potpuno odseći Liverpoolu sredinu i koji je nudio jake konekcije na strani lopte kada se ona oduzme, što potpuno odgovara vertikalnoj igri koju Salzburg forsira. 
Fotografija1. Salzburg u fazi odbrane
Vidimo i kako je to izgledalo. Četvorka u veznom redu postavljena u romb blokira dodavanja kroz sredinu potpomognuta dvojicom napadača Hwanga i Hallanda. 
Iz romba Salzburg je čitajući situacije izlazio u pritisak. Takozvani "trigeri", odnosno momenti menjanja intenziteta menjali su se najčešće nakon pasa od jednog ka drugom stoperu.
Liverpool započinje napad sa dva stopera Lovrenom i van Dijkom. Haaland drži u senci Hendersona a Hwang se namerno odmiče od van Dijka kako bi Lovren pomislio da je taj pas otvoren. Distanca između Lovrena i van Dijka je 30 metara, a pas po podu između njih poprilično dugo putuje, stoga Hwang drastično menja intenzitet i napada van Dijka, koji je primoran loptu vratiti Alissonu:
Hwang nastavlja pritisak na Alissona zatvarajući telom pas na van Dijka. U presing se odmah dižu i Halland i Minamino odsecajući dodavanja na Hendersona i Lovrena te je Alisson mora ispucati na bok:
Međutim, taj pas seče Szoboszlai, koji iskače na bok i oduzima loptu te Salzburg sa 6 igrača oko lopte (Hwang van kadra) hvata Liverpool raširen u zadnjoj liniji u tranziciji.
Ovde dolazimo do Salzburgove tranzicije. Ekipa je ekstremna po pitanju principa u tranziciji. Svaka lopta je vertikalna i gotovo nećete naći situacije gde oni menjaju težište prenosnim loptama. Jednostavno, oni protivnika love u zamke gomilajući veliki broj igrača na jednoj strani i nakon oduzete lopte imaju višak nakon čega loptu guraju u dubinu, nikad u širinu. 



Salzburg osvaja loptu sa velikim brojem igrača oko lopte i rombom u sredini koji je jako kompaktan. Ulmer po inerciji šalje loptu prema napadačima, ne gledajući već znajući da su oni vertikalno u odnosu na loptu kao i 4 veznjaka:
Odbrana Liverpoola odbija loptu, ali oko lopte je čak 7 igrača Salzburga! I upravo tu dolazimo do ključnog razloga zašto Salzburg igra samo vertikalne lopte. Čak i da je izgube, imaju koncentraciju velikog broja igrača u mogu odmah gegenpresingom oduzeti loptu i ponovo krenuti u protivnapad. I na taj način progresivno osvajaju prostor poput NFL ekipe. Stoga: 
Oni osvajaju ponovnu drugu loptu i dolaze u situaciju 5v4 protiv zadnje linije Liverpoola. I naravno, niko ne napada kontra stranu, jer će svaka sledeća lopta biti dubinska. Pa i ako bude pogrešna, imaju veliki broj igrača da odmah uđu u presing i oduzmu je nametajući pritom nenormalno jak intenzitet dišući protivniku za vratom kao na baterijama.

VERTIKALAN POSED
Njihov posed nije puno drugačiji. Vertikalnost je obaveza i odbijena lopta je često njihova. I Szoboszlai i Mwepu kao dve osmice imali su visoku postavku što je nudilo i vertikalne opcije između linija i sigurnost za osvajanje druge lopte.
Salzburg otvara napad i ponovo naslanja veliki broj igrača na stranu lopte, Minamino, Mwepu i Haaland su opcije u najneposrednijoj blizini, a vrlo usko horizontalno su i Junuzovic i Szoboszlai, pa Salzburg ima gotovo sve igrače na levoj strani. Naravno, Ulmer igra vertikalnu loptu i Salzburg probija linije:
Salzburg naslanja čak 7 igrača na stranu lopte. Liverpool ih iz tog razloga ima čak 9! Ipak, Salzburg ima nešto što je ključno kada igrate na ovaj način. Brzu kombinatoriku. Halland, Minamino i Mwepu razmenjuju nekoliko dodavanja iz prve i:
Odjednom, Salzburg ponovo napada sa 5 igrača zadnju liniju Liverpoola, ovaj put u odnosu 5v3 jer je Arnold ispao duplim pasom. I opet, svih 5 igrača je na jako uskom prostoru i opet, nema promene, samo dubina, dubina i dubina.

LIVERPOOLOVA ADAPTACIJA NA ROMB
Romb ima jedan problem, a to je bok, a još veći problem koji može proisteći iz tog problema je promena težišta igre jer uglavnom dalji bek sam mora braniti kontra stranu. Nakon početnih 20 minuta gde je Salzburg bio bolji rival, Liverpool uspostavlja kontrolu kroz sve češće promene strane, a tako dolazi i do gola:
Liverpool na romb odgovara takozvanom U formacijom u zadnjoj liniji. Dva beka nisko kako bi pokušala da rašire romb, a Wijnaldum svojim spuštanjem pored Hendersona dovodi u dilemu Mwepua, koji ima 1v2 na desnoj strani. Prema sajtu statsbomb, Liverpool je ekipa koja ima ubedljivo najviše dodavanja na relaciji desni-levi bek što im omogućava da efikasno menjaju težišta. Ovde Mwepu skuplja i Robertson je slobodan nakon prenosa strane:
Mwepu kasni, te Robertson i Mane imaju 2v1. Treba spomenuti i poziciju Salaha koji odvlači stopera ka daljoj strani kako bi se iskoristila 2v1 situacija. Kristensen iskače, a Mane ima ogroman prostor ispred sebe:
Nakon pasa ka Maneu, Onguene mora iskočiti, ali kasni, ispada i Liverpool ima 3v2 na centaršutu koji koristi i Keita postiže gol za 0-1.
Još jedna sjajna adaptacija je promena u kvadrat na sredini. U geometriji, kvadrat je asimetričan oblik rombu te ga pobija i tera ga na preslaganje. U ovom slučaju, Liverpool je spuštanjem Wijnalduma pored Hendersona dobio duple niske vezne koje Minamino nije mogao sam braniti, Keita je podignut visoko a Firmino se spuštao kao 10ka i njih dvojica su pravili probleme Junuzoviću a Salah je postavljen centralno u missmatch situaciji 1v1 sa stoperom.
Liverpool ponovo u U formaciji u zadnjoj liniji otvara napad i kombinacijom između njih izvlači špiceve i levu osmicu Szoboszlaia što otvara veliki prostor u sredini. Minamino ima 1v2 situaciju i ne može odbraniti obe opcije ukoliko Arnold uđe u sredinu i prođe Szoboszlaia, što se i dešava:
Ovde vidimo i sam kvadrat i način na koji je funkcionisao. Arnold prolazi, Keita kretnjom povlači i Junuzovića i Ulmera. Junuzović je kasno pustio Keitu da ga Ulmer preuzme pa je otvorio čist pas na Firmina koji ima okean prostora ispred sebe. Stoga, jasno vidimo kako je Liverpool U formacijom i kvadratom sjajno odgovorio na romb Salzburga. Čestitke za Kloppa jer je nadogradivši igru u posedu od Liverpoola napravio verovatno najraznovrsniju ekipu modernog doba.

AUT
Gledajući utakmicu, zapao mi je za oko jedan detalj. Ofanzivni aut Liverpoola. Klopp je letos u stručni štab doveo Thomasa Gronnemarka, specijalistu za izvođenje auta, koji je ime stekao u danskom Midtjylandu, gde je ta ekipa koristeći prekide postala prvak Danske. Gronnemark je razvio ogroman broj akcija koje Liverpool koristi iz auta, a to mu pomaže da značajno smanji broj tranzicija i kontroliše tempo utakmice, koji je jako bitan kada igrate sa Salzburgom.
Primer 1. Firmino odvlači igrača, blokira ga i prazni prostor za Keitu koji je potpuno sam. 

Primer 2. Kretnja Wijnalduma u širinu, odvlačenje igrača i spuštanje Firmina. Povratna na Robertsona koji je licem okrenut terenu i prenos težišta na Arnolda koji je potpuno sam. Izbegavanje presinga i mogućeg kontranapada. 

Primer 3. Henderson se spušta, dovlači igrača za sobom i prazni prostor za dolazak Manea. Kristensen ga prati i svi misle da lopta ide na Manea:
Ona ipak ide na Keitu, Mane se demarkira i Keita mu spušta loptu. Mane okreće stranu i Liverpool probija presing. Ogromna pomoć koju je Klopp dobio u vidu Gronnemarka u probijanju i izigravanju presinga kroz aut.

Bila je ovo fenomenalna utakmica. Gledajući je uživo, na najbolji način sam se mogao uveriti koliko je moderan fudbal otišao daleko. Zapravo je nemoguće opisati intenzitet i brzinu kojom se sve odvijalo. Zato, neka bude samo, fudbal na duracell pogon. Očigledno je, da je nakon Mourinhovog reaktivnog doba 2000ih, Pepovog i španskog pozicionog fudbala koji je dominirao sa kraja prošle i prvim delom ove decenije, došlo novo doba. Doba kom dominira tempo. Novi talas je stigao.

Ivan Stojković

среда, 12. децембар 2018.

Mas que futbol.

Ponos. Ljubav. Strast. Mržnja koja prevazilazi granice normalnog. U debelim okvirima. Ovde je fudbal religija. Više od samog fudbala. Derbi koji prosto ne može da se meri ni sa jednim drugim. Najdužem i najbitnijem Superclasicu u istoriji konačno se nazirao kraj. Umesto na Monumentalu, zbog ogromne tenzije i nereda koji su obeležili ovaj dvomeč kada je autobus sa igračima Boce Juniors kamenovan, meč je preseljen na madridski "Santiago Bernabeu". Iako je bilo jasno da će mu faliti jedinstveni melos Buenos Airesa južnoamerička atmosfera sa konfetama i kišobranima, svi su sa nestrpljenjem čekali ovaj duel. Predsednik Argentine, nekada i Boce Juniors, Mauricio Macri, rekao da je će se poraženi od ovoga oporavljati ne godinama, nego decenijama. Toliko je sve ovo bilo bitno.

Postave
Nije bilo velikih iznenađenja u postavama. I jedan i drugi trener odlučili su se manje-više za sastave koje smo očekivali. Iako su na klupi Boce ostale zvezde poput Gaga, Teveza i Maura Zaratea, jasno je bilo da oni nisu više u godinama kada mogu dati ono što su davali pre nekoliko godina.
Sa druge strane, autor ovog teksta priželjkivao je kolumbijskog mađioničara Juana Quintera u startnih 11, ali je Gallardo bio pragmatičan. Kako bi dobio na stabilnosti i prevenciji od kontre, Leonardo Ponzio i Enzo Perez činili su core veznog reda sa Palaciosom, koji je imao slobodu kretanja visoko u polju protivnika.

River kroz posed i pozicionu igru traži kontrolu
 Marcelo Gallardo bivši je igrač i učenik Marcela Bielse, te je, kada je postao trener, bilo jasno koja će njegova filozofija biti. River kroz kontinuirani posed i dobar spacing, te jako dobrim rotacijama na obe strane pokušava iskreirati miskomunikacije u protivničkoj odbrani i naći rupu između linija. Na ovoj utakmici, River je svoj posed bazirao na asimetričnoj 433 strukturi koja se uglavnom pretvarala u 2341. Leva 8ica Palacios uvek se dizao visoko u "halfspace", dok je levi bočni Casco uglavnom bio nisko kako bi dao stabilnost. Na drugoj strani, Enzo Perez je uvek bio nisko kako bi desni bočni Montiel mogao da se podigne i omogući ulazak desnog krila Fernandeza u desni halfspace iza leđa Bocinog kapitena Pereza.
A na ovoj fotografiji možemo videti kako je to izgledalo. Dva trougla koji rotiraju na obe strane i tako traže pukotine u protivničkoj odbrani. Igrači Rivera jako dobro razumeju kretnje u odnosu na svoje saigrače, pa tako kada neko od njih napravi kretnju, drugi uvek zna kako da reaguje.
Kada god bi se Palacios spustio po loptu, Casco i Martinez su odreagovali kretnjom. To je uvek bio znak za Casca da se podigne visoko, a za Martineza da uđe u halfspace. Na taj način, igrači uvek okupiraju različite zone po dubini i širini i daju nove opcije za pas.
A u sledećem kratkom video prilogu, videćemo način na koji je River tražio pukotine kroz posed:
Jako dobrim ljuljanjem odbrane i strpljivim posedom tražila se rupa u jednom od dva "halfspacea" za progresiju.

Bocin defanzivni plan
Boca Juniors ekipa je koja igra vrlo rudimentalan fudbal. Uglavnom se baziraju na jako dobru defanzivnu strukturu, tranzicijski fudbal i lovu na drugu loptu. Primarna i glavna ideja bila je srednjim blokom iskontrolisati Riverove bokove i sredinu i odatle u tranziciji tražiti napadača Benedetta ili krila. Tako su zapravo i postigli gol.
Ključne stvari bila su široka krila koja su imala zadatak da onemoguće višak protiv Bocinih bekova i romb koji je zatvarao sredinu. Benedetto je vodio pažnju o Ponziu, bliža 8ica bi uvek iskakala na loptu, a Barrios i dalja 8ica poput lanca se pomerali u pokrivanje. Što video i pokazuje:

Bocin plan sa loptom i Riverov presing
Kao što sam već rekao, Boca je ekipa koja igra vrlo rudimentalan fudbal. Sa minimalnim rizikom, traže se dugom loptom zone koje se mogu napasti, a onda dizanjem linija i lovom na drugu loptu ta zona se dodatno opterećuje. 
 Čestim loptama na levoj strani, krilu Pavonu bi se priključivali levi bek i napadač Benedetto. U slučaju gubitka lopte, Boca ima prsten iza lopte koji će joj omogućiti kvalitetan kontrapresing i ponovno oduzimanje visoko u protivničkom polju.
River je imao vrlo zanimljiv plan u presingu. Postavkom u 4321 sa visokim i širokim krilima želeli su namamiti Bocu u sredinu i tamo udvajanjem tražiti oduzimanje. Krila su svojom postavkom tela odsecala lopte na bok i usmeravala posed ka sredini.
 Boca je imala niske bokove čime bi mogla da kruži i ljulja blok, ali prilično visoke 8ice što im nije ostavljalo konekcije u sredini. Stoga, River je hteo da ih namami u praznu sredinu, ostavi igrača na lopti bez konekcija i presing zamkom osvoji loptu:

Promena koja Riveru donosi  titulu
Nakon nepunih sat vremena igre, na teren ulazi Juan Quintero i potpuno menja tok meča. Enzo Perez se premestio na poziciju 6ice, a sav fokus napada River seli na desnu stranu. Quintero i Fernandez okupirali su desni halfspace po dubini i sjajnim rotacijama, te uz pomoć Montiela koji je uvek davao širinu, stvarali višak na desnoj strani. Tako je i pao gol, a u kratkom video prilogu po ulasku Quintera u igru možemo i videti na šta konkretno mislim.

Život posle sutra
Poraženima su rane još uvek sveže, pobednici još uvek opijeni najvažnijom pobedom u istoriji superklasika. Fudbal će i dalje nastaviti da se kotrlja u Buenos Airesu, ali rane koje je otvorio Quinterov projektil boleće godinama. Ili što bi predsednik Macri rekao, decenijama.
Međutim, poznajući kakav značaj fudbal ima u Argentini, vrlo verovatno je da ta rana nikad neće zaceliti.

Ivan Stojković

уторак, 4. децембар 2018.

Šah na Emiratesu u meču sezone

Derbi severnog Londona, meč koji sa sobom, osim dve skupe i kvalitetne ekipe, sa sobom nosi i onu drugu stranu fudbala. Prestiž, lokalni ponos i veliko rivalstvo koje decenijama unazad ovu utakmicu čini posebnom.
Na klupama dva kluba treneri koji spadaju u sam svetski vrh. Unai Emery koji je nakon početnih sumnji pokazao da je pravi čovek za klupu Arsenala nakon Arsena Wengera te Mauricio Pochettino koji godinama radi sjajan posao na klupi Tottenhama.

Odlična postavka Arsenala u posedu
Arsenal je u ovu utakmicu ušao sa trojicom stopera i sa potpuno istih startnih 11 koji su nedelju dana ranije istrčali na teren protiv Bournemoutha. Postavljeni u 3241/3421, Arsenal je radio ogromne probleme defanzivnoj strukturi Tottenhama, koja je u svojih 4312/433 nastojala zatvoriti centralne koridore i onemogućiti vertikalna odigravanja kroz sredinu. Ipak, sa 3 stopera jako široko postavljena, Arsenal je bez problema širio prvu liniju Tottenhamovog presinga, čime su protivnika terali na preslaganja i prebrojavanja koja bi neizbežno dovodila do stvaranja čiste opcije za odigravanje.
Arsenal je sa 3 štopera cirkulisao u širinu terajući Kanea i Sona na pritisak. Ovim iskakanjima Tottenhamovog dvojca povećavala se distanca između njih što je dovodilo do otvaranja linija dodavanja u dubinu. Alli po inerciji pomera prema lopti i preuzima Xhaku, a Eriksen uviđa otvorenu sredinu i mora iskočiti na Torreiru. Vidimo ovde i da je Eriksen znao šta se sprema te rukom pokazuje Kaneu da iskoči na Sokratisa i ne dozvoli promenu strane preko Arsenalovog centralnog štopera
Međutim, na Sokratisa niko ne izlazi, a Eriksen mora zatvoriti pas na Torreiru. To otvara prostor iza njegovih leđa i veliki prostor za Mkhitaryana. Ovakvim i vrlo sličnim mehanizmima, Arsenal je konstantno sa 3 stopera i kvadratom u sredini dovodio Tottenhamovu odbranu na nelogična iskakanja i preuzimanja čineći miskomunikacije u odbrani.
Takođe, ukoliko ne bi mogli naći put kroz sredinu ka halfspaceovima, vrlo efikasno su koristili bočne pozicije odakle su odlično koristili visoko postavljenu odbranu i nekoga ko se na velikom parčetu prostora najbolje snalazi-Aubameyang. Pierre Emerick je čisti igrač prostora koji efikasno napadajući dubinu koristi svoje najjače oružje, brzinu.
Situacija koja je prethodila vodećem golu Arsenala to i pokazuje. Arsenal igru gradi sa boka, a čim je Kolašinac video da Sissoko kasni u pritisak, zavijušom traži Aubameyanga koji odmah po inerciji napada dubinu. Odbrana Tottenhama stoji jako visoko i ovo je idealna situacija za njega. Jako bitnu ulogu ovde igra i Iwobi, koji uskom postavkom tera Aurirera na skupljanja i otvaranje ovakve linije pasa unutrašnjom. Savršena postavka Emerya koja je u prvih pola sata potpuno oduvala Spurse.

Reakcija Pochettina i plan u posedu
Nakon nekih 25 minuta, Tottenham uspeva da adaptira presing i do neke granice uspori Arsenalov protok i svoje miskomunikacije svede na minimum. Son i Alli spustili su se u drugu liniju ostavivši Kanea ispred sebe, formirajući nekakvu 4321 strukturu. Ovime su njih dvojica uspešno zatvorili odigravanja prema sredini i omogućili Eriksenu i Sissoku da se dublje brane, dok bi nakon eventualnog pasa prema bočnim štoperima iskakali i terali protivnika na bok.
Alli i Son spuštali su se prema Xhaki i Torreiri odakle bi dalje usmeravali odigravanja prema bočnim stoperima. Na ovaj način bi Arsenalov posed činili puno predvidivijim nego do tada i mogli su konačno biti korak ispred svog protivnika.
Odatle, Tottenham je mogao usmeriti dalje odigravanje i potpuno odseći sve opcije. Alli iskakanjem zatvara pas u sredinu, Kane onemogućava prenos strane preko Sokratisa a vezna linija dobrim pomicanjima odseca sva vertikalna odigravanja.
Tottenham je u posedu imao dve ključne tačke. Eriksena prilično duboko čime se želela iskoristiti njegova kreativnost kako bi Tottenham doneo loptu do završne trećine terena i potpuno opterećenje centralnih zona sa Alliem, Sonom i Sissokom između linija.
A ova fotografija jasno pokazuje njihov plan. Eriksen je u paru sa Dierom trebao biti svojevrsni kvoterbek, razigravač za poslednju trećinu terena, dok su Sissoko, Alli i Son opterećivali centralne zone. Kane je davao dubinu, a Davies i Aurier davali širinu i maksimalno teglili odbranu Arsenala za otvaranje kanala u koje bi utrčavali igrači iz sredine.

Arsenal intenzitetom lomio rivala
Nametajući ludački visok intenzitet od samog početka, Arsenal je visokim presingom potpuno onemogućavao glavno oružje Tottenhama, igru od golmana i postupno građenje napada. Vrlo inteligentnim 343 presingom, Arsenal je potpuno odsekao sve opcije Tottenhamu u prvoj liniji i vrlo često ih terao na vertikalna odigravanja koja su im potpuno slomila ritam koji inače ostvaruju kroz posed.
Visokim intenzitetom i savršenom strukturom, Arsenal je onemogućavao miran polaz napada gostiju. Aubameyang pritiska loptu i telom zatvara pas u dubinu, Mkhitaryan na polupoziciji savršeno kontroliše dva igrača, a Bellerin visokim iskakanjem onemogućuje Llorisu da prebaci presing igrom na bok. Xhaka i Iwobi pokrivaju presing i spremni su na izlazak u pritisak.

Šahovske promene Emerya
Videvši da se Tottenham koliko toliko uspeo prilagoditi Arsenalovoj strukturi u prvom poluvremenu, Emery na poluvremenu pravi dve izmene. Iwobya i Mkhitaryana menjaju Lacazette i Ramsey, te Arsenal prelazi u 3412. Sa dva napadača, Lacazette i Aubameyang su potpuno teglili štopere Tottenhama napadajući kanale između njih i bekova. Time je rupa u sredini postajala sve veća otvarajući prostore za utrčavanja Ramseya iz drugog plana.
Aubameyang i Lacazette širokom postavkom konstantna su pretnja u kanalima između beka i štopera, te to potpuno razdvaja Vertonghena i Foytha. Kolašinac i Bellerin široko i visoko uvek teraju bekove na iskakanje i dolazak stopera u pomoć.
Lacazette i Aubameyang svojom postavkom maksimalno šire štopere Tottenhama i to otvara ogroman prostor koji Ramsey koristi utrčavanjem u dubinu.
Bila je ovo prva velika pobeda Emerya na klupi Arsenala. Nakon poraza od Chelsea i Citya, te remija sa Liverpoolom ova pobeda bila je preko potrebna kako bi nadogradila sve prethodne dobre rezultate i potvrdila dobar rad španskog stručnjaka otkako je letos seo na užarenu klupu velikana iz severnog Londona. Arsenal je ponovo konkurentan i ponovo predstavlja ozbiljnu pretnju svim konkurentima za vrh.

Ivan Stojković

четвртак, 16. август 2018.

John Stones-igra vremena i prostora

Pep Guardiola i njegov Manchester City krenuli su u odbranu naslova prvaka Engleske rutinskom pobedom na Emiratesu protiv Arsenala, a osim pobede i još jedne genijalne taktičke postavke katalonskog stručnjaka, u oko je upadala tokom čitavog meča fantastična rola Johna Stonesa, koji je, zbog specifične postavke Arsenala bio ključan igrač u posedu svoje ekipe i fantastičnim razumevanjem vremena i prostora konstantno otvarao koridore dodavanja u dubinu i omogućavao progresiju svoje ekipe.
Special. Tako je John Stones u jednoj reči opisao Pepa Guardiolu u traileru dokumentarnog filma "All or nothing" koji govori o dominantno osvojenoj prošlosezonskoj tituli "gradjana". Najveći fudbalski revolucionar modernog fudbalskog doba nebrojano puta je u superlativima govorio o potencijalima Johna Stonesa, a i sam Stones je priznao kako je neverovatno napredovao pod komandom katalonskog trenera i naučio da puno bolje razume igru i njene koncepte.
Vreme i prostor dva su ključna principa fudbalske igre. Koliko jedan pas putuje do saigrača, koliko su ti saigrači na terenu udaljeni, koliko je protivničkih igrača u određenoj zoni, koliki prostor ima potencijalni primalac lopte oko sebe, u koje vreme otpuštas pas, i tako dalje... Upravo dva poslednje nabrojana primera ključna su u ovom tekstu, a kao primer uzeli smo utakmicu Arsenala i Manchester Citya. John Stones je u build-upu svoje ekipe tačno znao kada i gde odigrati dubinski pas, čitajući igru je tačno znao kada će njegovi saigrači imati najviše prostora na lopti i kada će on moći odigrati dubinski pas.
City otvara naopada sa 3 stopera (Laporte van kadra levo), a Arsenal u 433 sa uskim krilima potpuno zatvara sredinu i halfspace zone. Ramsey markira Fernandinha, a Mkhitaryan i Aubameyang zatvaraju halfspace. Stones ima vremena na lopti i to zna. Takođe zna da je sredina zatvorena i da mora strpljivo sačekati pritisak da bi se sredina otvorila te ne želi otpustiti pas pre nego što bilo ko iskoči.
Savršeno čitajući igru Stones čeka iskakanje Ramseya prema lopti i kada se to dogodilo, Stones zna da je prostor oko Fernandinha sada slobodan, ali takođe zna da on ne može uputiti tu liniju pasa jer Ramsey telom zatvara taj pas. Ipak, Stones zna da Walker ima dijagonalnu liniju pasa prema Fernandinhu te loptu upućuje prema njemu. Ovaj pas dodatno oslobađa centralne zone jer tera i Mkhitaryana na iskakanje. Sada su svi uslovi ispunjeni za pas u sredinu.
Walker odigrava pas a Fernandinho ima ogroman prostor i vreme na lopti za donošenje odluka čime se može aktivirati asimetrični romb u sredini sa invertnim bekom ili izolirati krilo u 1v1 situaciji.
Što možemo videti i na ovom kratkom video prilogu.
Pokazaćemo još jednu situaciju koja je gotovo preslikana prvoj.
Stones prepoznaje situaciju i vidi da Ramsey zatvara Fernandinha te da Aubameyang i Mkhitaryan uskom postavkom dodatno pomažu utome. Stoga on igra pas na Laportea kako bi se upio pritisak i izvukao Aubameyang iz centralne zone.
Laporte nakon što je izvukao Aubameyanga odigrava povratnu loptu Stonesu što upija pritisak i Aubameyanga i Ramseya, gde se obojica nekoordinisano zaleću na Stonesa otvarajući sredinu. Direktna ruta dodavanja ka Fernandinhu je zatvorena i to sjajno vidi Stones, ali i Gundogan, koji se u sprintu spušta ne bi li se aktivirao treći čovek. Stones igra dubinu na Gundogana, koji odlaže Fernandinhu i ovaj se okreće licem golu sa kilometrima slobodnog prostora oko sebe.
Što možemo videti i na video prilogu.
I za kraj, još jedna fotografija postavke Pepa Guardiole u meču protiv Arsenala. Perfektan spacing u asimetričnih 343 sa invertnim bočnim. Grupisanjem igrača u sredini potpuno je otvorio koridore dodavanja na boku i prostor za izolacije Mahrezu i Sterlingu, a već opisanim mehanizmima prostora i vremena sa 3 stopera izvlačio prvu liniju presinga Arsenala i otvarao sredinu.
Umesto daljeg teksta, opet ćemo upotrebiti način na koji je jednom rečju Stones opisao Pepa Guardiolu. Special.

четвртак, 5. јул 2018.

Samba u Samari srušila najveći meksički san

Sedmo svetsko prvenstvo zaredom. Sedmi put zaredom Meksiko je u osmini finala. Sedmi put zaredom tu završava svoje učešće na turniru. Nakon 4 utakmice, ponovo. Kažu da je najveći san ljudi u Meksiku "quinta partido", odnosno peta utakmica na svetskom prvenstvu, ali ponovo, sedmi put zaredom staju na korak od toga. Ovaj put, koban je bio Brazil, najveći favorit turnira, protiv koga Meksiko i nakon pet odigranih utakmica na svetskim prvenstvima nije postigao gol. U ovom tekstu govorimo o sjajnom taktičkom duelu Osoria i Titea vrućeg letnjeg popodneva u Samari.

POSTAVE:
BRAZIL

 MEKSIKO

1)ORIJENTACIJA MEKSIKA U ODBRANI
Selektor Meksika Juan Carlos Osorio u ovom meču odlučio se za zanimljivu defanzivnu postavku, baziranu na visokom presingu i prilično visokoj postavci krila u srednjem bloku te njenoj puno većoj orijentaciji na čoveka. Mali broj dana koji selektori provode sa svojim igračima tokom godine, ne daju im puno prostora da na pravi način uigraju kompleksne šeme zonskih odbrana i pozicionog napada, pa sa tim u vezi traže kompromise koji su jednostavniji. Meksiko je bio posložen u 4321 gde su visoka krila kontrolisala ekstremno niske bokove Brazila (od početka turnira Brazil niskim bekovima pokušava dobiti stabilnost i zaštititi se od kontranapada) koja su takođe i imala dobru startnu poziciju po osvojenoj lopti.
Visoki presing Meksika. Hernandez je centralnom pozicijom markirao Casemira dok su krila podizanjima kontrolisala stopere i u seni držali bekove Brazila. Osmice Guardado i Herrera pokrivaju prvu liniju presinga i u kontroli imaju po dva igrača Brazila na koja mogu iskočiti.
Srednji blok Meksika. Hernandez je često u seni znao držati Casemira dok su Guardado i Herrera više bili orijentisani prema Paulinhu i Coutinhu (Coutinha markira Herrera, greška autora u pisanju), a Marquez dijagonalnom pozicijom pokriva njihova iskakanja i u kontroli ima prostor u međuzoni između osmica i stopera. Alvarez dosta široko brani Neymara, a koliko je orijentisan prema njemu bio govori sledeća fotografija.
 Neymar u pokušaju da se odvoji od Alvareza spuštanjem skroz duboko prema Filipe Luisu, međutim Alvarez ga prati i onemogućava u prijemu. Coutinho pokušava da iskoristi tajj prostor iza Alvareza, ali Ayala sjajno pokriva iskakanjem. Mexico je gotovo duplo smanjio broj dodavanja u trouglu Filipe Luis-Neymar-Coutinho u odnosu na meč sa Srbijom fantastičnim markiranjem i pokrivanjem stopera.

2)BRAZIL NIJE ZAOSTAJAO U IGRI BEZ LOPTE
Nešto više u zonskom rasporedu, Brazil je često miksao 4141 i 442 bez lopte, sve u zavisnosti od pozicije Neymara. Ideja u 4141 je bila rombom u sredini zatvoriti Meksiku konekcije u centralnim zonama sa dve visoke osmice u halfspaceu i Hernandezom kao lažnom devetkom. Za razliku od mečeva u grupi, Hernandez gotovo da nije primio lopte u međuliniji dubinskim dodavanjima stopera.
Romb u sredini koji kontroliše centralne zone i krila na polupoziciji. Gabriel Jesus pozicijom tela zatvara pas na Marqueza, dok Paulinho i Coutinho u seni imaju visoko pozicionirane osmice Meksika. Takođe, vidimo Casemira koji pozicijom zatvara centralnu zonu u koju se često spušta Hernandez kao lažna devetka.
Postavka 442 sa Neymarom u liniji sa napadačem bila je puno češće prisutna u drugom poluvremenu sa potpuno istim principima zatvaranja centralnih zona.

3)MEXICO NAPADE GRADI PREKO BOKOVA
Obzirom da je Brazil zatvorio centralne koridore, Meksiko je izbegavajući rizik svoj napad selio prema bokovima. Rotacijama osmica i krila po dubini i izolacija krilima sa brazilskim bekovima tražio se način za progresiju.
Brazil dobrom strukturom zatvara sredinu pa Meksiko igru seli na bok prema Layunu, dok Herrera već započinje svoj trk. 
Vela kretnjom izvlači Filipe Luisa sa pozicije a Herrera napada dubinu iza njegovih leđa. Mehanizam često pokušavan kako bi se poremetila struktura Brazila u odbrani.
Pozicionirani u 2341, Mexico je širokim krilima omogućavao izolacije dva najbolja igrača ekipe, Lozana i Velu u situacijama 1v1 sa bekovima Brazila, dok su osmice visokom postavkom pokušavale da skupe dodatno odbranu Brazila i krilima daju sekund više na lopti.

4)BRAZIL NALAZI RUPE U ODBRANI
Nakon početnih 20 minuta u kojima je Meksiko bio bolji protivnik, Brazil počinje da nalazi rupe u odbrani. Krila Meksika visoko postavljena i orijentisana prema bekovima, ostavaljaju velike rupe u halfspace zonama, koja stoperi koriste za dubinska dodavanja.
Vela visokom postavkom kontroliše Filipe Luisa, ali to ostavlja preveliku rupu između njega i Herrer što Miranda koristi i odigrava dubinski pas ka Coutinhu, a stoper kasni u iskakanje davajući Coutinhu dovoljno vremena za prijem.
A ovde vidimo još jedan primer manipulacije odbrane Meksika. Filipe Luis odigrava horizontalni pas ka Thiagu Silvi te Herrera kreće ka njemu. Marquez mora pokriti prostor iza njega obzirom da se Gabriel Jesus tu spustio a Guardado kasni vratiti se na poziciju nakon pasa Filipe Luisa, tako da su praktično sva tri vezna van svojih pozicija te Thiago Silva prelako nalazi dubinu za Paulinha gde Brazil ima čist višak.
Paulinho sjajno propušta loptu i kretnjom uvlači oba stopera prema 16 metara, što Brazilu ostavlja 2v1 situaciju protiv suparničkog beka.

Brazil je, kad se sve sabere, zasluženo prošao dalje jer je ipak, moramo priznati, bolja ekipa od Meksika. Ostaje mali žal za sombrerosima koji su puno pokazali na ovom turniru, ali čini se da su oni sa turnira zapravo ispali u poslednjem kolu grupne faze izgubili od Švedske i time umesto na Švajcarsku naleteli na Brazil.
Prvi favorit turnira za sada sigurno grabi ka završnici turnira, a navijače "selesaoa" najviše može radovati činjenica da to za sada rade sa još puno goriva u rezervoaru.

Ivan Stojković.

петак, 29. јун 2018.

"Selesao" iz druge dimenzije

Brazil je nakon neuverljiva prva dva kola protiv Srbije u direktnom duelu tražio overu karte za plasman u osminu finala Mundijala. Nakon 4 boda iz prva dva meča nalazili su se u prilično dobroj poziciji i jedino ih je poraz vraćao kući već posle prvog kruga. Ipak, i ovaj meč, kao i čini se prethodna dva, "Selesao" je u drugoj brzini i bez velike potrošnje stigao do rutinske pobede i prvog mesta u grupi. Nadali smo se,  verovali da možemo do čuda, ali ovaj Brazil je nepremostiva prepreka i za mnogo jače reprezentacije od naše. Ipak, Brazil nas nije dobio samo na čist kvalitet, a upravo o tome pričaćemo u narednim redovima.
Postave:

SRBIJA

 BRAZIL

1)DIREKTNA IGRA I FOKUS NA MITROVIĆU
Tokom čitavog turnira fokalna tačka napada Srbije je Aleksandar Mitrović, i to najčešće od golmana Stojkovića ili centaršutevima sa bokova Tadića i Kolarova. Ništa se nije puno menjalo ni na ovoj utakmici. Malo rizika, puno direktne igre i forsiranje našeg napadača u vazdušnim duelima.
Stojković ispucava loptu prema Mitroviću, a oko njega se kreira obruč koji će u sredini stvoriti brojčanu superiornost i mogućnost osvajanja lopte blizu gola Brazila kako bi im napali zadnju liniju u pozicionoj i brojčanoj superiornosti. Visoka zadnja linija pokriva obruč druge lopte ukoliko protivnik loptu izbaci van njega.
Još jedan poznati način je korišćenje izolacija na skoku. Dolaskom Ljajića na stranu lopte sa bekom i krilom pokušavamo da stvorimo višak nakon čega sledi centaršut. Mitrović se postavlja na najnižeg protivničkog igrača, u ovom slučaju desni bek Fagner koji je 21cm niži od Mitrovića i na ovaj način stvaramo jednu od dve najbolje šanse na utakmici. Problem u svemu tome je što su ovo jedine prepoznatljive stvari koje smo na turniru imali. Za ovaj nivo takmičenja, nedovoljno.

2)VISOKI PRESING I SREDNJI BLOK
Kod gol auta uglavnom smo prilično uspešno uspeli da im otežamo igru od golmana i sprečimo ih da progresivno i planski dođu na našu polovinu, a u tome su nam puno pomagala krila koja su pomagala napadačima u presingu.
Dizanjem Tadića u liniju sa Ljajićem i Mitrovićem uspevamo da im odsečemo dodavanja na stopere i šesticu, a tri igrača uskom pozicijom pokrivaju prvu liniju i na dovoljnoj distanci kontrolišu eventualna odigravanja na bekove.
U srednjem bloku najčešće smo igrali 4231 ili 4411, sa tim da je 4231 bio čini se dominantniji. Razlog za višu postavku krila je njihova niska postavka bekova koji su asimetričnim pozicijama remetili našu strukturu. Kostić i Tadić su uvek uskom postavkom pokušali dodatno da zatvore sredinu (Tadić jer ga je Filipe Luis uvlačio svojim kretnjama, Kostić jer je Fagner stajao široko i nisko i nije morao striktno da ga markira, već na polupoziciji) dok su vezni igrači u sredini više bili orijentisani na čoveka u svojoj zoni. Ljajić na Casemira, Sergej na Coutinha a Matić na Paulinha. Bilo je situacija kada bi se dalji vezni pomicao prema lopti, ali nikad previše, kako ne bi bio previše distanciran od čoveka kog je markirao.

3)SJAJAN BRAZILSKI POSED
Od početka samog turnira, Brazil sa visokim osmicama i niskim bekovima u asimetričnoj 2341 postavci želi dobiti potrebnu dozu stabilnosti i overload nad zadnjom linijom protivnika. Trougao na levoj strani Marcelo(na ovoj utakmici Filipe Luis)-Coutinho-Neymar je najdominantniji mehanizam što potvrđuje i pas mapa Brazila.
Pas mapa Brazila koja pokazuje koji igrači su razmenili najviše dodavanja. Jasno, što je linija deblja, to je više odigravanja razmenjeno između igrača, tako da, jasno vidimo koliko je zapravo taj trougao bio korišćen na ovom meču.

       
Što možemo videti i u ovom prilogu kada je Brazil stvorio prvu veliku šansu.
Brazil primenjuje čistu pozicionu igru, i u svojih 2341 svako mora okupirati svoju zonu radi dobrog spacinga i cirkulacije lopte.
A ovde najbolje možemo videti njihove pozicije u posedu. Levi bek usko kako bi se uvuklo protivničko krilo i otvorio bok Neymaru i podigao Coutinho, Gabriel kao lažna devetka, a ukoliko se protivnik pomeri dobro na tu stranu, uvek postoji mogućnost da Paulinho i Willian stvore višak desno. Izvrsno.

4)UZ TROUGAO LEVO, BRAZIL IMA JOŠ TOGA U REPERTOARU
I to smo videli jako dobro u ovoj utakmici. Lažnom devetkom izvrsno su koristili igru sa lažnom devetkom i stvarali višak u sredini.
Svaki od naša tri vezna igrača više su orijentisani na čoveka u sredini što u sredini čini situaciju 3v3. Gabriel Jesus spuštanjem u sredinu kreira romb i princip slobodnog čoveka čime Brazil ima 4v3 situaciju. Visoke osmice znače da napadač tada ima jako dobre konekcije sa njima i predivnim kombinacijama Brazil kreira 3v2 protiv naših stopera.
Gabriel sjajno iz prve odigrava Coutinhu i Paulinho odmah napada dubinu iza leđa Veljkovića. Kolarov je preširoko da može ovo zatvoriti, srećom Coutinho daje prejak pas.

    
A tu akciju možete videti u ovom video prilogu.
Gol Brazila je pokaza svu njihovu raskoš i raznovrsnost. Pokušali su da rotacijama u trouglu stvore miskomunikacije i višak levo, ali se naša odbrana pomerila na toj strani. Gabriel zatim sjajno kretnjom uvlači stopere i otvara prostor za napadanje dubine Paulinhu. Čovek koji je na to izgradio karijeru upravo nam tako daje gol, a to puno više govori o nekim drugim stvarima.
Brazil napad pomera na levu stranu i kreira trougao, Filipe Luis dijagonalnom kretnjom pokušava da otvori bok Neymaru, ali dobrim pomeranjima zatvaramo tu stranu. Gabriel prepoznaje situaciju i kretnjom skuplja stopere i uvlači Veljkovića što otvara veliku rupu između njega i Kolarova, koji širokom pozicijom kontroliše Williana. Matić je na nekoj polupoziciji između kontrole prostora i Paulinha, ali mu je telo okrenuto ka lopti i ne vidi dešavanja na suprotnoj strani.
Gabriel je kretnjom vezao u čvor naše stopere i otvorio veliku rupu između Veljkovića i Kolarova, koju kretnjom koristi Paulinho, Coutinho ga sjajno poigrava i Brazil vodi. 

  
A to se najbolje može videti iz ovog kadra.

5)PRESING BRAZILA I NJIHOVA IGRA U ODBRANI
Tite je ovu ekipu oblikovao u svakom smislu i njihova igra u odbrani je prilično disciplinovana. Neymar je jedini igrač koji baš i nije lud za tim da trči bez lopte, ali njegovo inteligentno pozicioniranje često donosi Brazilu dobre stvari u odbrani. Često se brane u nekih asimetričnih 4141 gde je Neymar uglavnom više pozicioniran u odnosu na Williana.
Srbija pokušava da započne napad, ali Brazil uspešno odseca sve opcije. Paulinho i Coutinho iskaču na naše veznjake, a Willian kontroliše Paulinha. Gabriel polupozicijom kontroliše oba stopera, a isto radi i Neymar. Visokom postavkom i polupozicijom telom zatvara pas na Rukavinu a takođe može iskočiti na desnog stopera ukoliko Gabriel ispadne.

Brazil je ovu grupu prošao ipak bez većih problema. Čak i da nisu dali gol Costa Rici u nadoknadi, ova pobeda bi ih odvela na prvo mesto. Delovalo je da ni u jednom trenutku nisu zabrinuti za svoj status u grupi i da su potpuno ubeđeni u svoj kvalitet. Prvih 20 minuta protiv Švajcarske i poslednjih 20 minuta protiv Srbije pokazali su svetu koliko oni mogu. A mogu puno, zaista puno. A tek su u drugoj brzini.

Ivan Stojković